full screen background image
Search
Thursday 22 February 2018
  • :
  • :

Priča o stotinu života

Autentična ispovjest autora ujedno i junaka knjige, svojom neobičnošću zaokuplja pažnju čitaoca koji kroz nizove stranica i redove misli može osjetiti miris mora, vjetar na otvorenoj palubi i zagušljivost potpalublja. Prenesena slika je vjerna simterija Miloševog gotovo sedmodecenijskog boravka i rada na 22 prekookeanska broda. On, moreplovac već sedamdeset godina plovi u stalnoj buri na okeanu života.

Bez patetike i gorčine

-To je i balada, priča jednog čovjeka o sebi, jednom prohujalom vremenu, jednom našem crnogorskom podneblju. Miloš, profesijom moreplovac, evo gotovo sedam decenija plovi u stalnoj buri na okeanu života, a kako reče slavni Henri Miler:“ Živoj je okean na kome brodimo i moramo mu se prilagoditi, ili ćemo biti odvučeni na dno. U našoj je moći,kao ljudskih bića, da ne zagadjujemo vodu života, kao i da ne uništavamo duh koji nas čini živim- kazao je novinar i publicista Maksim Vujačić, dodajući da je ovo jednostavna, naša i domaća priča, koju pripovjeda najprije dječak, pa čovjek original, sa periferije nikšićke opštine, iz Ridjana, istinito, bez uljepšavanja, patetike i gorčine.

-Miloš će igrom sudbine, kao moreplovac tri puta oploviti zemaljsku kuglu i živjeti život vrijedan filmskog scenarija. Veći dio radnje zbiva se u specifičnom ambijentu brodova. U sadržaju knjige pažnju čitaocima svakako će posebno privući i vrijeme koje zovemo socijalizmom druge Jugoslavije, vrijeme za nas starije čitaoce stvarno doživljeno, a za one druge mlade – vjerovatno čudno i neobično, a svakako pri čitanju doživljeno- istakao je Vujačić.

Kako je istakao Čedo Vukotić, prvi put je slušao roman, dok je Miloš pričao, a Maksim bilježio,,a kada je izađao iz štampe, onda i pročitao. Ugao iz kog ga sagledava i polazi njegovom sadržaju, opravdava paćnju čitaocu, a ako se čita na pravi način, iz njega se može i naučiti.

Roman istina – roman autobiografija

-Govoriti o pjesniku ili piscu čini se da je lako. I lako jeste jer svi pjesnici i pisci nekako liče jedni na druge. Ali govoriti o čovjeku koji nije pisac a napisao je roman to je posebno… Posebno zato što ima stara poruka samo ono što je odživljeno to može biti da valja i napisano. Mnogi pišu pa životom i maštom dograđuju, sjećanjem dopunjuju, ali onaj ko to odživi pa sa ožiljcima rane zarastaju, a ožiljci rastu sa nama to nije ni malo lako. Zato je roman autobiografija, roman istina Miloša Kovačevića priča ne o jednom. Ovo je priča o stotinu života. Jer upravo tako svoj život trošio je na svoj način za svoj kako je narod zborio groš. Sve luke ovog svijeta su njegove. Ali poslije svakog životnog loma prava luka je luka zavičaja , luka Nikšića, luka Crna Gora kojoj je familija Kovačević dala sve što se dati može.
Jedan ugledni pisac 50.godina je živio skoro kao Miloš. Zapisao je – radio sam sve u ovih prvih 50.godina za što su svi govorili da tako ne treba. Da nije dobro što sam u Legiji stranaca, da nije dobro što sam mornar, što se tučem, da nije dobro što tražim svoju pravdu, da nije dobro što sam akcijaš, da nije dobro što sam bio sa one druge strane što sam uradio drugačije na prvoj strani. I onda je čovjek sio i rekao ja to više neću da budem. Sad hoću to što sam odživio da napišem. Sjeo je i napisao osam romana i postao jedan od najboljih u novijoj istoriji slovenačkih pisaca. Zove se Vitomil Zupan. Nema Miloš Kovačević namjeru da bude pisac, ali on je sve što je u ovoj knjizi uz pomoć prijatelja, Maksima Vujačića, složeno, debelo odživio. Odživio na način koji je poseban- zaključio je novinar i publicist Dragan Mitov Djurović.

Knjigu je izdala biblioteka “Arhiv uspomena”, dok je odlomke iz knjige čitao dramski umejtnik, Miro Nikolić.




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *