full screen background image
Search
Tuesday 19 September 2017
  • :
  • :

Očevi ili tate?

Je li vaš otac “otac“ ili „tata“?  Za sebe ne znam, nisam imala iskustvo tog roditelja u životu. Imala sam figure -muške koje su odlično, sa puno brige i ljubavi posvetili pažnju maloj djevojčici i problematičnoj tinejdžerki, a i sada imam ogromnu podršku od muškaraca iz svoje porodice, koje gledam kao tate…

U srednjoj školi mi je bio čudan osjećaj kada bi mi se drugarice žalile da nešto  ili negdje ne smiju zato što im upravo otac ne dozvoljava. Uvijek bih sa osmijehom odgovorila : „Ja nemam tih problema“ i stvarno nisam… i nije me nimalo zaboljelo što roditelj muškog pola nije aktivan u mom životu.

Ali uvijek sam se pitala, jel to jedina uloga oca? Zabrane, ograničenja, autoritet? Naravno da su u našem društvu poimanje polova   razgraničilo i roditeljske uloge pa imamo privržene majke i krute autoritarne očeve.  Uslovno rečeno. Zašto?

Razmišljajući, napravila sam paralelu između očeva mojih prijatelja i njih samih u ulozi roditelja. Toliko se radujem kada shvatim da su se stvari pomjerile nabolje. Kako nabolje? Pa, za djecu nabolje!

Ranije ste imali oca koji radi i to isključivo doživljava kao svoju ulogu u porodici. Donosioc hrane na sto i važnih odluka-strateško planiranje-direktor. A mame su sve ostalo morale. Ali sve! Ne mislim samo na fizički rad, nego i na emocionalni rad, one su bile bolničarke, njegovateljice, učiteljice i što god možete da zamislite iz spektra potreba jednog djeteta od rođenja do ihaaa. … A očevi (to nisu bili tate) oni su, po meni, bili jedni obični emocionalni sebičnjaci.

Sada je opet drugačije, polazeći od svog i od primjera prijatelja koji su generacijski mi bliski. Danas polako počinjemo da budemo društvo koje ima tate, a ne očeve. Možete li da zamislite vašeg djeda kako gura kolica sa vašim ocem ili majkom unutra, kako presvlači pelenu svojoj djevojčici? O tome pišem. Ima nade! Danas gledam tate koje su koliko god mogu uključeni u život svoje djece. Guraju kolica, biraju pelene, razmišljaju o emocionalnom i psihičkom stanju svoje djece. Ili su to samo rijetki?

Danas sam posmatrala jednu malu porodicu kako šeta. Otac dva metra ispred, ruke u džepove, torbica preko ramena i nogu pred nogu. Majka sa sinom u osnovnoj školi- iza. Mali je čupa, vrišti, smije se, povlači za ruku, za suknju-otac „mrtvi Njemac“- ne reaguje. U jednom trenutku sam se zapitala da li su oni zajedno. Ispostavilo se da jesu…Kakva je to šetnja i komunikacija? Podjela uloga je jasna iz ove slike.

Tu je i jos jedna „stvar“ koja je u našem društvu podmuklo uvrežena (ili je bila). Majka se smatra roditeljem, a kad otac vodi računa o djeci on se više tretira kao bebisiter. Neko ko ih je trenutno „pričuvao“ jer, pribogu, to je ženski posao. Sva sreća, ne vidim to danas toliko izraženo u svom okruženju. Ili je to do mog pažljivo biranog okruženja i ja sam u zabludi, ili stvarno ima nade za male ljude našeg društva.

Raduje me kad mi drugovi traže savjet oko grčića ili čišćenja nosa njihove bebe. Da, drugovi! Oni su tate. Ne traba uopšte da vam pišem koji su sve to benefiti fizičke, da ne govoriomo o emocionalnoj, uključenosti tate u životu djeteta. Od emocionalne izbalansiranosti do stabilnog i zdravog samopuzdanja.

Ako ste kojim slučajem roditelj ili budući roditelj, molim vas, zbog vašeg malog anđela,  birajte da budete tata, a ne otac. Svijet će biti bolje mjesto zbog ljudi kakvim će postati vaša djeca.




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *