full screen background image
Search
Tuesday 23 January 2018
  • :
  • :

O ljudskim pravima

Obiljezen-Medjunarodni-dan-ljudskih-pravaZamislite život vaše bake ili možda njene majke. Odrastale su uz svoje roditelje sa riječima „batina je iz raja izašla“, možda su vam i pričale kako su kao male radile na poljima ili u radionicama, udavale su se za svoje voljene ili možda ugovorene muževe, rijetko koja od njih je bila zaposlena, već je i sama odgajala djecu i bila ta na kojoj „kuća leži“. Opet, njihovi muževi su bili ti koji su vezani za svoje poslove van kuće, sa svim svojim obavezama prema porodici, društvu, državi koja je u raznim situacijama mogla neograničeno uplivati u život bilo kojeg od njih.

Onda su se dogodile strahote i stradanja Drugog svjetskog rata. Šta se promijenilo nakon toga? Nakon toga se iste te žene i muškarci sve češće susreću sa pojmom ljudska prava i slobode pa su možda čuli i za Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka i kako vrijeme odmiče sve češće, možda od svoje djece slušaju o ličnim  pravima, te političkim i građanskim pravima, socijalnim i ekonomskim i tako do danas kada rastemo, razvijamo se mi, njihovi potomci, koji se svakodnevno susrećemo sa pojmom „ljudska prava“ pa zatim: pravo na život dostojan čovjeka, pravo na obrazovanje, pravo na pretpostavku nevinosti, pravo na pravično suđenje, pravo na privatnost, i tako sve do prava na zdravu životnu sredinu.

Mada  je ideja ljudskih prava prošla dug put kroz našu civilizaciju, dvadesti vijek je objedinio ideje i koncepte kojima ima pomena čak i dvije hiljade godina prije nove ere. Ne razmatrajući istorijat, koji nije beznačajan, ne postoji moderna, i moderno nazvana demokratskom,  država koja nije u svoj pravni i politčki sistem inkorporirala zaštitu i promovisanje ljudskih prava.

Ipak, veliko pitanje je da li stvarno znamo šta ona znače, da li ikada o tome razmišljamo kroz prizmu prakse. Toliko su nam bliske riječi pravo na život, dječja ljudska prava, ženska ljudska prava, prava manjina, ali koliko smo puta ravnodušno prošli pored zapuštenog djeteta koje prosi (i pri tome je pripadnik manjine) ili možda sa nekim strahom okrenuli glavu od žene koja ima modrice po licu, možda su se neki od nas i smijali kakvom penzioneru koji je prepušten sam sebi i svojim bolestima. Da ne pominjem koliko puta smo doživjeli da prećutimo i ne reagujemo na  diskriminasanje nekog drugog (ili različitog).

Ovo čini detalje o  nastanku i razvoju, te izvorima i međunarodnim pravnim instrumentima ljudskih prava, manje značajnim. Njih možete  naći u istorijskim izvorima, knjigama, na kraju krajeva i na „mreži svih mreža“.

zakonMeđutim, ono što je istinski važno se ne nalzi tamo, a to je da kada znamo svoja prava, budemo svjesni da ta ista prava imaju i drugi, da sopstvena sloboda završava gdje počinje sloboda drugoga. Važno je da svakoga dana radimo na tome da ta prava ne ograničavamo drugima oko sebe , čak naprotiv, da ne okrećemo glavu od kršenja istih.

U pogledu države i institucija  situacija je slična,  jer treba da shvatimo da ne čine državu i institucije himne, grbovi, zgrade, kancelarije, nego upravo mi-ljudi, ljudi od čijeg djelovanja i rada  zavisi učinkovitost  tih institucija u nastojanju da svaki pojedinac živi život „dostojan čovjeka“.

Da se vratimo na dame sa početka teksta. Činjenica je, takođe, da je koncept ljudskih prava evoluirao u ubrzanom ritmu života kakvim žive  posljednje generacije pa imamo pravo na samoopredjeljenje naroda, pravo na zdravu životnu sredinu, pravo na seksualno opredjeljenje i tako dalje. Možda danas djeca odrastaju pravno zaštićena od fizičkog kažnjavanja, prinudni rad djece (a i odraslih) je zakonom zabranjen,  brak je partnerstvo na koje oba partnera dobrovoljno pristaju, oba pola su izjednačena, vojni rok nije obavezan, postoji koncept prigovora savjesti, pravno se garantuje pravo na privatnost, zabrana torture, mučenja i nedoličnog ponašanja je utkana u svaki moderni pravni sistem et cetera. Jeste, njihov život je bio sporiji i manje uređen i određen ljudskim pravima, ali moramo primjetiti da se nikada kao sada toliko puno ne govori o ljudskim pravima, a u suštini nikada manje suštinski mi sami ne stajemo u njihovu odbranu. Ipak, vrijedi zastati i dati ličnim primjerom na značaju ovoj univerzalnoj civilizacijskoj, našoj, tekovini.

Iako je tekst bio zamišljen da čitaocu približi pojam, razvoj i mjesto u našem pravnom sistemu ljudskih prava, što sam duže razmišljala o njima postajalo mi je sve jasnije da je najbitnije živjeti svaki dan za svoja ljudska prava i ljudska prava drugoga, ne okretati glavu od kršenja, imati vremena za reagovanje ukoliko smo svjedoci istog, shvatiti da institucije funkcionišu onako kako ljudi koji su u njima zaposleni funkcionišu i da ljudska prava nisu nešto što se ima, ona se osvajaju i za njih se bori kako za sebe, tako i za drugoga.




One thought on “O ljudskim pravima

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *