full screen background image
Search
Thursday 23 November 2017
  • :
  • :

Njegoš – Misija zvana čovjek

NK Egzistencijalizam i esencija Njegoševe misli

Knjiga”Njegošu su zahvalni: i Bog i čovjek”, autora prof. dr Slobodana Vukićevića, promovisana je juče na Filosofskom fakultetu. O knjizi su govorili mr Obrad Samardžić, dr Predrag Živković, dok je moderatorka promocije bila mr Nataša Krivokapić.

Misaoni izazov

Svaki misaoni izazov zahtjeva volju i duh, budnost analitičke svrishodnosti, a u epicentru misaonog izazova prof. Slobodana Vukićevića jeste čovjek kao biće koje stvara i zajednica u kojoj bivstvuje, bez koje je neodvojiv. Čovjek kao stvaraoc nije samo apstraktno biće, Platonovsko nedodirljivo carstvo suština, već i duhovna arhitektura iznad društva kojem pripada. Ime egistencijalno – esencijalističkog poretka u neporetku, balansu duhovnog i materijalnog nije samo Njegoš, već i misija zvana čovjek, čulo se na promociji oove filosofsko – sociološke studije.

Kniga sadrži 7 poglavlja, gdje se profesor Vukićević dotakao  Njegoševog pogleda na svijet, Njegoševe genijalnosti, Njegoševog vremena, Njegoševog antropocentrizma kao idealnog tipa ljudskosti i humanosti, O Njegošu- Drugi i ja, Crna Gora – Njegoševa riječ i djelo, Njegoš i crnogorska nacija kao slobda i na kraju Sinteza.

U poglavlju ”O Njegošu – Drugi ja”, zabilježeni su misaoni susreti profesora Slobodana Vukićevića sa drugim značajnim tumačima Njegoševog opusa. Njegovi sagovornici su vladika Nikolaj Velimirović, Miloš Crnjanski, Isidora Sekulić, Ivo Andrić i Milovan Đilas. U ”raspravci” sa vladikom Nikolajom, autor ukršta misli sa epistemom da Njegošev duh emanira, jer je on imao vjeru u Boga.

-U prvoj raspravi, autor ukršta misli sa vladikom Nikolajem Velimirovićem, ocjenjujući ispravnim vladikine misli, da je bogatstvo Njegoševog duha sadržano u tome što je on, za razliiku od drugih ljudi koji imaju vjeru u Boga” imao nešto više, on je imao viziju Boga”, odsnosno ”za Njegoša se može reći da je njega imala religija, nego da je on imao religiju”. Autor ove vladikine misli dopunjuje stavom, da je”Njegoševoj viziji Boga prethodila, ili bila istovremena, Njegoševa izgradnja vizije čovjeka isvijeta”, iz čega proizlilazi stav, da je Njegošev duh nadilazio svaku posebnu religiju, jer je Njegoševa religija isijavala iz univerzalnog duha koji je ”nazdravljao svemu”, sa stanovišta pune ljudskosti i humanosti- istakao je mr Obrad Samardžić.

Njegoševa vizija Boga

Prema riječima dr Predraga Živkovića, knjiga profesora Vukićevića predstavlja aksiološki univerzum jezika, identiteta, duha, tradicije, bez nepotrebnog lamentiranja nad sudbinom smrtnog čovjeka, a akcenat je stavljen na pjesnikovu viziju Boga.

-Knjiga prominentnog profesora Vukićevića opisuje aksiološki univerzum u znaku odrednica jezika i identiteta, na osnovu kojih se izlaže jasan pogled na kulturni život jedne zajednice. A u nas je Njegoš posstao najuzvišenije načelo ideja. Za razumjevanje Njegoševog djela, značajano je razmatrati njegov razvojni put ka tumačenju vizije Boga.Mislim da je Njegoševoj viziji Boga, prethodila ili bila istovremena  njegova izgradnja vizije čovjeka i svijeta. Tako možemo reći da je konstanta Njegoševog djela djelovanje vizije čovjeka, koje Njegoš obogaćuje vizijom prirode, kosmosa i vizijom Boga- naglasio je dr Predrag Živković.

Kako je zaključio dr Predrag Živković, profesor Vukićević je svojim rukopisom uspio opravdati Floberovu maksimu da idole ne treba dodirivati, inače će njihova pozlata ostati u rukama. Ova misao možda ima smisla u praktičnom životu, ali je u oblasti episteme i duha potpuno obratna.Spremnost dda se pozlata sa idola skida, jeste pravo i nadahnuto mjerilo intelektualnog rada i bogatstva filosofsko –sociološke studije prof.dr Slobodana Vukićevića.

Ideologizacija i politizacija Njegoša

Iako je sebi obećao da se neće spuštati na taj nivo, i komentarisati trenutnu ideologizaciju i politizaciju Njegoša, profesor Vukićević je to uradio na sebi svojstven način:

-Neću se spuštati na taj nivo, ali evo moram. To je pitanje ideologizacije i politizacije Njegoša.Samo da kažem citat, šta govori jedan Njegošev lik. ”A može li đavo sa dna pakla crnji biti nego što su Crnogorci. Svakdašnji su oni nevjernici i hajduci da im para nema, njine zloće i njine nevjere…,”- nadopunjući sa konstatacijom da ako se Njegoš može smatrati genocidnim piscem, onda bi Dostojevski bio najveći krvnik svijeta.




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *