full screen background image
Search
Tuesday 12 December 2017
  • :
  • :

Mistika u izmaglici Laurinih slika

NIKŠIĆ/KRAKOV- Njeni radovi  su kao odbljesci iz prelijepih ali istovremeno brutalnih bajki, koje nijesu sređene, najasnije, već se priča pomalja iza poljske jutarnje izmaglice. Slike koje se pojavljuju daju osjećaj koji zna da se objavi prilikom čitanja starih narodnih priča obogaćenih činima i odmazdama. Bjelina i mističnost Laurinih izmaglica suština su smiravanja  i aestetisa, poteklog iz vaspitanja u katoličkom samostanu i odrastanju u bajkovitim predjelima Bržeska. Ljubav prema poljskoj književnosti i pisanju proznih priča zamjenila je umjetničkom fotografijom, koja je opet, njena misao- poezija.

Odrastanje

-Rođena sam u novembru 1987 godine u Bržesku, gradiću u južnoj Poljskoj, Provela sam veliki dio djetinjstva kod djeda i babe na selu, i od tuda ljubav prema prirodi, životinjama, narodnim pričama. U ranim godinama, puno vremena sam provodila u samostanu- moja tetka je časna sestra,gdje sam se kao dijete učila smiravanju, nježnosti i nevinosti. Za vrijeme formalnog obrazovanja, preselila sam se u Krakov, gdje sam počela sa studijama poljske književnosti. Sa ove vremenske distance, mislim da se ljubav prema fotografiji, javila kao jedan pitoreskni put zamišljanja i traženja još jednog načina ekspresivnosti. Prvo sam počela sa poezijom i kratkim pričama, ali nije trajalo dugo, jer sam otkrila da se samouvjerenije osjećam u fotografiji nego u poeziji, iako često moju vizuelnu umjetnost dopunjujem poetičnim naslovima i pričama- započinje Laura.

Moja umjetnost zamrzava stvarnost

Njena strast prema stvaranju podražava Ljubav, kao i vizuelne metamorfoze erotike i smrti, koja zamrzava stvarnost u atmosferi misticizma i simbola.

-Moja strast prema stvaranju ne podržava ništa, sem Ljubavi. Ne obraćam pažnju da sebe identifikujem sa nekom od grupa, jer to nikada nije moja istinska preokupacija. Cilj moje artistike je da natjeram ljude da se osjećaju manje usamljeno u dijalogu sa umjetnošću. Drugim riječima, moja umjetnost zasniva se na principu suspenzije  realnosti, distanciranje posmatrača od nje, zamrzavanju u obliku fotografije. Ovim putem želim da natjeram posmatrača u metaforičku sliku drugačijeg pogleda osveženog zemaljskom realnošću- bolje nego promišljati beživotno.Potrebno je i kontemplirati.Katolkinja sam, i tražim inspiraciju u trascedentnom i božanskom. Ljepota, kao suština kreacije, je istovremeno nešto supranaturalno, dato Iznad, vođeno Božanskim ( ovdje ne mislim na demonske kreacije, koje takođe mogu dati inspiraciju supranaturalnog, ali mogu da upotrebe imitaciju Ljepote i Harmonije- kao neke vrste šarma, atraktivnosti).Sadržina mojih slika su nekada unutrašnja iskustva, obojena ekstremno, ljubavlju, vjerom, nadom, nježnošću, sa istovremenim emocijama poput straha, anksioznosti, bola, pobune, gubitka i samoće- naglašava Makabresku.

Fotografija mijenja posmatrača

Laurina umjetnost je veoma lična, ali prema riječima sagovornice, to ne znači da umjetnik treba pričati svoju ličnu priču na fotografijama, već treba da je što manje prisutan na radovima. Ako je umjetnost lična, misli se da je umjetnikova psihička i duhovna snaga, snaga njegove individualnosti, koja je uvijek prisutna u stvaranju.

-Kada stvaram,  okrećem se u pravcu mitova i bajki, jer ne prikazujem stvarnost, ne kreiram dokumentarc, radije pokušavam da oživim realnost mogućeg –za čim mi vjerovatno vapimo, želimo, evociramo emocije, nekada strahove, koje ispunjavaju neimenovanu odsutnost, nedostatak nekog ili nečeg, dajući pristup koji je nepoznat u sadašnjem životu. Iz takvog iskustva, stvara se nova svijest. Foto snimanje nikada nije zatvoren set, iako spoljna forma implicira to. Fotografija ‘ulazi’ u um i emocije posmatrača, mijenja ga, i zbog toga kreativnost je takođe sjajan dogovor odgovornosti za druge ljude. Želim da posmatrač iskusi sopstvenu duhovnost, vodeći njegove misli ka Bogu. Zbog toga je tkanje mojih slika vezivanje regija i događaja, suprotno iskustvu gdje tenzije iskrsavaju .Ove tenzije evociraju nešto poput šoka kada  stojite bez riječi pred dijelom stvarnosti koja se grubo može nazvati Ljepota, Bol i Istina- zaključuje Makabresku.

BOX: Želi posjetiti Ostrog

Laurina velika želja je da posjeti Crnu Goru, i to zbog duhovnosti i religioznosti koju duboko sjeća.

-Čula sam za Crnu Goru, naravno. Voljela bih jednog dana da posjetim manastir Ostrog. To je stvarno nestvarno i prelijepo mjesto- priča Laura.

BOX:Vječnost

Magdalena Kownacka, kritičarka,  na sledeći način je doživjela Laurinu fotografiju:

-Laura Makabresku sažima bajku u ram. Jedna pozornica na kojoj se sve odigrava. Tu njena heroina živi između svijetova ljepote i tame. Njena seksualnost varira između djevojačke erotičke fantazije i ekstremnih instinkta prirode. Na dječiji način je inspirisana smrću. Njenu zemlju nastanjuju životinje, čudovišta, ljudi sa životinjskim maskama, stvari – svi imaju jednak status. Smrt u ovoj zemlji je oslobađajuća, vid dobrog sna u koji se stropoštavamo, u potrazi za vječnošću, koji postoji sa nama kao sazvežđe naslikano na tijelu umjetnice. Motivi, scene i teme se opsesivno ponavljaju. Sve egzisitira izvan vremena, svuda i nigdje, nikada i uvijek, u sedamdeset sedmoj zemlji. A vječnost je jednako okrutna kao i smrt- cijeni Kownacka.




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *