full screen background image
Search
Tuesday 19 September 2017
  • :
  • :

Majka, žena, kraljica

Dok nismo dobili blizance nismo znali kolika je rijetkost imati četvoro djece u našem gradu. Svakog dana u šetnji dobijam mnogo komentara i pitanja od radoznalih sugrađana i sugrađanki. Ne smeta mi sloboda i prisnost, mislim da je  otuđenje karakteristično za zapadne mame, ali ipak koristim priliku da olaksam sebi i ako iko procita tekst koji slijedi potrudicu se da demistifikujem predrasude koje stoje iza svakodnevnih, više puta ponovljenih, komentara i pitanja.

Elem, šetnja sunčan dan: dijete No.1/biciklo (6 godina), dijete No.2/trotinet (3 i po godine ) i No.3 i 4 u kolicima koja izgledaju kao spejs šatl/jedu smoki (godina i deset mjeseci)

Jesu li svi tvoji?

Osmjeh:”Jesu, moji,svi!”

U sebi: “Ne znam da je kod nas u gradu  razvijen taj bebisiting do te mjere da bi jedna osoba preuzela odgovornost za šetnju broja djece vise nego što ima ruku.”

Odmah zatim sledi pitanje:

Kako izdrzavaš?!

Ovo mi je gotovo “najmilije”. Iza ovog pitanja stoji niz patrijahalnih stavova i inih stavova. Prvo: pretpostavka je da mi partner ne pomaže, nego k’o svaki mužijak donese hranu na sto i izvrne se u hladovinu. Drugo je stav da su djeca nesnosna te da viču, trče, plaču i da mene sve to iritira. E pa, jeste! Mojoj djeci je sve dozvoljeno što im ne ugrožava bezbjednost. I ne, nije! Ništa me ne nervira. Sve moraju proći i plač i smijeh i treba da budu glasna i da jasno izražavaju svaku emociju. O motorici da ne govorim koliko je bitna za intelektualni, psihički i fizički razvoj. Tu je i jos jedan stav podmuklo ukorijenjen da svaka majka treba da je izvrsna domaćica te da je sve pod konac. E, nije! I otkada sam se oslobodila sopstvenog pritiska nametnutog od okoline da mora sve da je upicanjeno od djece, kuće i mene, zivot mi je ljepši i iskreno uzivam sa četiri divna bića i staram se o njima, a vidim da je i njima mnogo ljepše.

Treće tu je i stav da sam ja nešto žrtvovala. Nisam! Uživam u onome što mi je život donio. Odbijam simboliku mučenice i žrtve porodice. Ja volim i dajem koliko mogu, ništa preko. Imam i ostale segmente svog života ispunjene u mjeri kojoj mi posvećenost djeci dozvoljava, za sada.

Odgovaram opet uz osmjeh: “Pa moja su djeca, nema šta tu da se izdržava, nisam na robiji ”

 Jesu li blizanci? Jesu li muški?

Na pitanje koje je očigledno upućeno uz veliki nedostatak logike (dječaci su identični) kroz šalu odgovaram : “A ne, jednog smo usvojili.” Dobijem obično iznenađen pogled za uzvrat. Ako neko ima slobode ko me prvi put vidi da me ispituje o porodici, imam i ja prava da se šalim. A ovo “Jesu li muški?” mi je “najmilije”, jer koja žena, luda bi rodila četiri cure! Mora da su ovi mali muškarci. NE daj Boze da nisu! Sublimacija svega što ne valja sa našim društvom je u tom pitanju. Kada odgovorim da,  eto jesu dobijam komentar:  Jao, najbolji porod –dvije djevojčice i dva dječaka! U sebi mislim: “kako neko može to tako da etiketira šta je dobar porod?! Pa za nekoga ko nema godinama djecu, jedno živo i zdravo dijete je najbolji porod”.  I taj utješni ton me iritira, kao izdržaćeš sve ti to (napominjem ja djecu ne robijam, nego uživam sa njima) imaš za šta da se mučiš….

A i osjećam se kao rasplodna krava. Ču  “porod”, toliko me podsjeća  na riječ “okot”. Tu je nakalemljen vrlo opasan stav da je žena kraljica samo ako rađa i što vise rađa ona je veća žena. Žena se svodi na  inkubator za sinove, koji će nositi tatino prezime i kćeri koje će opet nekom biti inkubatori. E, svaka ti čaast! Samo se vratite na ženu inkubatora-to je ta čast-preuzeti sa ponosom ulogu koje ti patrijahalno drustvo nameće . Svaka mi čast što sam rodila toliko djece te sve “izdrzavam”, pa su jos dvojica MUŠKE GLAVE, pa svaka mi čast što sam eto tako vrijedna. ….. fuj!

Dragi moji sugrađani i ostali što čitate, moja djeca su moja radost, koliko god da ih imam. Jesam ponekad umorna, ali nemojte da osobe, u ovom slučaju žene, da  posmatrate isključivo kroz biologiju i kroz patrijahalnu prizmu. Vaši komentari i pitanja štete i mojoj djeci. Nameću im da su ona neki teret, ili mojim curama da su manje vrijedne od dječaka.  




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *