full screen background image
Search
Thursday 22 February 2018
  • :
  • :

Kraljica velikog srca

Malo  ko je iz Crne Gore bio voljen i poštovan u svijetu, kao što je bila Jelena Savojska, kraljica Italije. Svojim poštenjem, dobrim vladanjem i humanitarnim radom je izazivala divljenje i poštovanje, u tolikoj mjeri, da je katolički biskup Rišar iz Monpeljeja inicirao da se ona proglasi svetom.

1873-HelenaRođena je na Cetinju 8. januara 1873. godine. Bila je peta kći, od ukupno devet kćeri kralja Nikole. Kralj Nikola je, u svrsi postizanja što boljih odnosa sa evropskim zemljama, udavao svoje kćeri po evropskim dvorovima. Tako su udate princeze Milica, Stana, Jelena i Ana.

Jelena se još kao djevojčica isticala na dvoru, svojom emotivnošću, sposobnošću, inteligencijom. Zbog toga je njen otac ulagao mnogo u njeno obrazovanje. Tako je Jelena dosta vremena u djetinjstvu provela sa švajcarskom guvernantom uz koju je sticala obrazovanje. Na njeno obrazovanje je uticalo i to što je njen otac, pjesnik i vladar, često boravio u društvu glumaca, pjesnika i mnogih umnih ljudi koje je okupljao na Cetinju.

Sa deset godina je šalju u Petrograd, u institut Smoljni, koji je bio napravljen specijalno za djevojke iz uglednih evropskih porodica. Tamo su na školovanju već bile njene sestre Marija i Stana.

Svog budućeg muža, Viktora Emanuela III, je upoznala u Veneciji, na izložbi savremenog slikarstva. Vladajućoj italijanskoj porodici Savoja je bila potrebna “infuzija dobre krvi”, jer je bilo previše sklopljenih brakova među rođacima. Roditeljima Emanuela III je Jelena bila prvi izbor, jer je bila lijepa, zdrava, prava “kršna” Crnogorka, uz to i jako obrazovana. Viktor joj je na balu u Rusiji ponudio brak, i nakon toga postaju kraljevski par Italije.

Bila je izuzetno sadržajna ličnost. Oduvijek je bila naklonjena umjetnosti i učenju. Govorila je nekoliko jezika, svirala klavir, bavila se fotografijom i slikarstvom. Postoji podatak da su u bogatoj kolekciji slika tadašnjeg  turskog sultana bile njene dvije slike. Posjedovala je i laboratoriju  za izradu fotografija. Poznato je i da je voljela arhitekturu i da je ona napravila skicu za spomenik vladici  Danilu, rodonačelniku dinastije Petrovića, koji se i danas nalazi na Orlovom kršu, iznad Cetinja.

Kraljevski par Jelena i Viktor je postao poznat i o njihovoj ljubavi se pričalo.

U gradu Mesina se 1908. godine dogodio najrazorniji zemljotres u 20. vijeku. Saznavši za nesreću, kraljevski par je napustio luksuzni dom, i proveo 20 dana u Mesini  pomažući stanovništvu. Područje je bilo trusno i tlo je još uvijek podrhtavalo, ali bez obzira na to, par je bio tamo u svakom Formal_portrait_of_Queen_Elena_of_Montenegrotrenutku.  Jelena je previjala ranjenike i pokušavala pričom da pruži utjehu ljudima koji su ostali bez svojih domova i porodice. Ostalo je zapisano da je spasila šestomjesečnu djevojčicu od sigurne smrti, da je spriječila ženu da se baci u more i da je čak porađala porodilje. Zbog svega toga, u Mesini je podignut mermerni spomenik posvećen Jeleni.

To je bila Jelena. Najsrećnija bi bila kada bi druge obradovala, davala sirotinji, liječila bolesne.  Poznato je da je sav novac koji je kralj davao njoj lično, za lične njene potrebe,trošila na nezbrinutu djecu, za bolesne i stare.

Zbog ovakvih stvari, Italijani su osjećali privrženost prema kraljevskom paru, ali i divljenje, jer su svi dotadašnji kraljevski parovi bili “na distanci” od naroda.

Jelena je i u ratnim danima bila uz svog muža i svoj narod. Borila se koliko je mogla, zaboravljajući da je kraljica.  Išli su na front, previjali ranjenike, a kasnije iste te ranjenike dovodili u svoju rezidenciju, vilu Kvirinale od koje su napravili bolnicu. Kraljici su ljekari savjetovali da ne provodi toliko vremena sa ranjenicima zbog moguće infekcije. Crnogorka je bila jasna: “Ja priznajem samo jedan bacil, a to je bacil straha!”.  Liječila je ljude tradicionalnim crnogorskim receptima, zasnovanih na travama koje su rasle na brdima i planinama širom Crne Gore. Godine 1941. ,zbog zasluga na polju medicine, dobila je počasnu diplomu medicine i hirurgije, od strane Rimskog univerziteta.

Narod je Viktora podržavao više od prethodnih kraljeva. Ali je i on nekada donosio pogrešne političke odluke koje su dovodile do  nestabilnosti u zemlji. Povukao se sa svog prijestola 1946. godine. Na njegovo mjesto je došao njegov sin, koji je vladao svega 33 dana, jer je na referendumu 1946. narod izabrao republiku, a ne monarhiju. Te godine su Jelena i Viktor zauvijek napustili Italiju. Italijanski narod ih više nije želio, a davali su im sebe godinama. Otišli su u Egipat. Jelena je čak i tada prikupljala novac i trošila ga u dobrotvorne svrhe. Do novca je dolazila tako što je prodavala zlatne poluge, nakit i druge dragocjenosti. O tome su svjedočili njen zet i kasnije njena unuka.

Viktor umire 1947. godine, od posledica izliva krvi u plućima. Bila je to teška rana za Jelenu. Jednako teška kao i ona kada je 1944. godine jedna od njenih kćeri umrla u koncentracionom logoru, nakon bombardovanja istog.

2014-01-06_132948Od boli i tuge se pogoršalo njeno zdravstveno stanje. Delfina Duči je zapisala da je zbog suza izgubila vid na jednom oku. Nakon Viktorove smrti odlazi u Francusku, gdje i umire 1952. godine, od najteže bolesti. Sahranjena je o trošku Francuske, jer je bila u teškoj materijalnoj situaciji zbog imovinskog spora sa italijanskim vlastima. Na njenoj sahrani  je pet hiljada Francuza, u koloni dugoj sedam kilometara, odalo počast stranoj kraljici.

Njen grob se i dalje nalazi u Francuskoj. Pravičnije bi bilo da je u Italiji, ili Crnoj Gori. Isto bi pravičnije bilo da nije umrla sama i napuštena, nakon svega što je uradila za italijanski narod.  Ona je zaslužila više. Ona, koja je bila rođena za kraljicu, koja se ponašala kao svetica,  koja to i jeste!




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *