full screen background image
Search
Saturday 20 January 2018
  • :
  • :

Etika i Estetika

Odbijam da se uklopim u današnju etiku i estetiku, odbijam da se uklopim u vrijeme kad je novac vrijedan ljudskih života, kada je najbitnije gajiti ljepotu tijela i čitav svoj život  posvetiti upravo ovim dvijema stvarima: novcu i fizičkoj ljepoti. Sve  nam je postalo instant (čitaj sve hoćemo u trenu), svoje vrijeme traćimo na trku za novcem da bi ga trošili opet na instant zadovoljstva-kupovinu bespotrebnih stvari, a koje su nas mediji ubijedili da su nam prijeko potrebne.

Siromašni-Bogataš-300x225Odbijam da bacim svoju dušu u mreže “ribara ljudskih duša”, majstora manipulacije ljudskim suštinama: medijima tj. kapitalističkoj mašineriji za porizvodnju neracionalnih potrošača, obrazovnom sistemu tj.majstorima održavanja statusa quo, i crkvama-organizacijama koje su (a neke i danas to rade) licemjerno ubijale, spaljivale i mučile ljude, u ime svemogućeg, sveprisutnog i sveprožimajućeg superbića koje pred čovjeka postavlja  “ne ubij” i “ljubi bližneg svog”.  Teško li je samo i zamisliti naš svijet da ga nisu pratila više od 2 milenijuma krvoprolića u ime: kralja, cara, nacije, plemena, naroda i sličnih vrsta , po meni , vještačkih tvorevina i tekovina ove naše jadne i nazadne civilizacije. Đe bi ljudskom rodu kraj bio(u kojoj galaksiji ili parauniverzumu) da nismo toliko željni moći, željni podređivanja onog drugog? Sa svim ovim našim (civilizacijskim) potencijalima, uključujući tu i naše duhovne, ne samo intelektualne moći, mi smo spali na civilizaciju koja u nekoj vrsti delirijum tremensa sama sebe uništava za rad simbola, statusa, i kojekakvih tvorevina potpuno neprirodnih, a koje je opet sama sebi nametnula. Zamslite bilo koju vrstu života koja sama sebe ugrožava sopstvenim, ne tvorevinama, nego poimanjima tih tvorevina…apsurd. Apsurdno je i koliko je razlika među, u suštini, istim ljudima. Svi smo od krvi i mesa, rađamo, rastemo , starimo i umiremo, ali smo i dalje optereći onim što IMAMO, a ne onim što JESMO pa neki od nas imaju krov nad glavom, neki dvorce i gradove, akumuliranu moć i sredstva, a drugi umiru od ebole, nemaju vode, umiru od gladi, a zašto-jer smo kao civilizacija ulovljeni u sistem koji te razlike stvara, njeguje i podstiče kako bi se održao, a time i sve naše potencijale za napretkom u globali, kao civilizacije, uništava.  ….Što se estetike tiče, ona je samo proizvod istog tog sistema. Posebno me boli što se sve više i više nameće generacijama koje dolaze, nameće im nepotrebne frustracije i komplekse, mas mediji ih zarobljavaju u domen pojavnog i čini ih isključivo konzumentima, čitaj robovima, i time održavaocima ovog globalnog sistema, odvaja ih od suštinskog rada na sebi i bavljena sobom, svojom suštinom i bićem, odvaja ih od razvijanja potencijala koji za svako ljudsko biće ponaosob, po meni, jesu zadivljujući.

Koliko god ovo sve zvučalo utopistički, poenta u održavanju sistema je ubijediti većinu da je sistem nemoguće promijeniti i to sam ovaj poredak radi svakom pojedincu još od malih nogu. Sada nismo spremni da se uhvatimo u koštac sa svim ovim, a po mom mišljenju, kako stvari teku, približavamo se vremenu kada nećemo imati izbora, osim onoga: prilagodi se ili nestani sa lica ove planete. Šta bi značilo to prilagođavanje? Pogledajte samo ostale vrste: ne narušavaju sredinu u kojoj žive, ne ugrožavaju same sebe, kao cjeline su samoodržive, koriste prirodne resurse, ne izrabljuju ih, ne satiru jedni druge i ne prave vještačke tvorevine koje bi izazvale sve ovo prethodno. Na kraju, ko je ovdje (na Zemlji) superiornija inteligencija?

Šta bi se desilo, i da li može da bude išta gore, ako većina počne da odbija biti dio ovoga „novcem opterećenog-umnoporemećenog“  globalnog kapitalističkog sistema? Da li nas to što ne znamo za drugačije, opravdava u tome što niti ne pokušavamo stvoriti nešto bolje?




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *