full screen background image
Search
Tuesday 23 January 2018
  • :
  • :

Crnogorski magijski realizam

Grad pod Bedemom imao je tu čast da kao prvi grad u Crnoj Gori bude domaćin Miloradu Popoviću i promovisanju njegovog romana „Čovjek bez lica“, za koji je zavrijedio prestižnu Njegoševu nagradu za 2017. godinu, a ovaj književni stvaralac, izmedju ostalog, dobitnik je i nagrade „Meša Selimović“. Prema mišljenju medjunarodnog stručnog žirija, roman „Čovjek bez lica“ sažima ključne elemente stogodišnje drame crnogorskog prostora i čovjeka.

„To je priča o ljudima iz središta i ruba gdje su sudbine upisane u jednu širu društvenu sudbinu, knjiga snažna, uzbudljiva i duboko beznadna. Crnogorski magijski realizam, koji proizilazi iz  ljudskih karaktera, a ne iz eventualnih spisateljskih namjera“ zapisao je jedan od članova žirija, književnik Miljenko Jergović.

Tolstojevski zamah

Kako je istakao književnik i publicista, Rajko Cerović, roman je put sazrijevanja Crne Gore, jer su mnoge traume crnogorske prošle kroz svijet romana, likove, situacije i dogadjaje i to rastegnute na gotovo čitavoj karti bivše Jugoslavije ali i Italije.

-Rastegao je Mijo Popović roman da obuhvati mnogo toga, mnogo iskušenja kroz koje je Crna Gora prolazila, mnogo naših pobjeda i poraza. Kao čovjek intelektualno zreo i visoko obrazovan, nema sentimentalnosti prema mnogim ličnostima. On ima distancu pisca koji objektivno govori. Teško je naći, pogotovo u crnogorskoj književnosti do te mjere roman tolikog obima, prije svega fizičkog obima. Prosto smo na takve romane zaboravili, ali to je tolstojevski zamah, zamah pisca koji je osjećao sve što se dogadjalo sa Crnom Gorom, da je njegov intimni svijet- istakao je Cerović, napominjući da iako su u središtu romana likovi iz tajne službe, u njihovom opisivanju i karakteru nema opasnosti od senzacionalizma prizmenih krimića, več su to stvaralačko- punokrvno književni likovi. U daljem izlaganju, Cerović se dotakao i crnogorske moderne književnosti.

-Crnogorska književnost zadnih decenija dobija enormni uspon. Samo u deset zadnjih godina, tri nagrade „Meša Selimović“, koja je sigurno, poslije  Njegoševe najviša nagrada u regionu, došle su u Crnu Goru. To je roman „Hansenova djeca“ Ognjena Spahića, prvi roman „Karnera“ Mija Popovića, poslije čijeg čitanja nije nikakvo iznenadjenje da njegov sledeći roman bude ovjenčan Njegoševom nagradom. Dakle, uspon crnogorske književnosti je nesumnjiv- kazao je Cerović.

Dinamična struktura

Prema riječima književnog kritičara Vaska Raičevića, Popovićev roman je najbliži žanrovski „Tihom Amerikancu“ Grejema Grina, političkog romana sa dubljom tematikom, ali ne može biti ni potpuno to, jer je struktura mnogo kompleksnija. S  jedne strane to je špijunska priča, može se čitati kao porodična istorija, saga od 1918. do novijih dana, u kojem su vrlo razvijene psihološke karakterizacije likova i prisutne kako bi Lalić rekao „ dominantne političke životinje“, ali i odnos Crnogoraca prema tradiciji, odnos likova prema očevima. S treće strane, prisutna je struktura političke, istorijske drame, koji se dotiče raspada SFRJ od 1989. godine ka ovim godinama, pritom je zanimljiva forma gdje se suočavaju različite političke perspektive. Takodje, kako dalje cijeni Raičević, roman ima tu tragiku ideje od početka do kraja, a to je negdje dato iz ideje glavnog lika, tačnije iz komunističke perspektive, a ton je vrlo distanciran i hladan. Još jedna zanimljivost u romanu je i karakteristična cetinjska leksika u sveobuhvatom opisivanju prestonice prije, za vrijeme i poslije rata. Ta deskriptivnost opet nije opterećena esejskim pasažima koji se dugo čitaju, jer savremeni čitalac nema vremena da čita duge opise koji su bili zaštitni zank realizma.

Koncentričan krug

Milorad Popović je u svojim glavnim idejama romana stavio pojedinca i ideologiju, otudjenost u politici, ljudima koji su bitisali u tim moćnim sistemima, a dva glavna lika su kao „monasi“ komunističke ideologije, iako su antipodi što se tiče karaktera i temperamenta. U osnovnoj ideji romana , imao je neliterarnu ambiciju, u želji da napiše gradjanski roman, jer po njegovom mišljenju, to fali crnogorskoj književnosti. Ipak, po svom priznanju, postojao je taj koncetnrični krug, oko kojeg se sve dešavalo u idejnom smislu.

-U strukturalnom smislu, to se možda izvana ne vidi, ali to je meni bio jedan koncentrični krug oko kojeg se sve vrti. To je bila ta drama, koju sam od najranijih dana, još dok sam živio u Cucama slušao od starih ljudi. To je bila priča o Krstu Popoviću, njegovoj pogibiji, čitave te porodične drame velike, zeta, ćerke, sinova, koje kako sam rastao, sve je više dobijalno obrise antičke priče. Imao sam problem kako da se odmaknem od toga, da ne udjem u patetiku, jer sve ono što sam slušao od naših rodjaka, želio samd a ga spoznam kao biće, ne kao borca, hrabrog, neustrašivog čovjeka- zaključio je Popović.

Moderator večerio bio je dramski umejtnik, Miro Nikolić, dok je za izvodjenje crnogorskih motiva na klasičnoj gitari bio zadužen Slobodan Bogdanović. Organizator dogadjaja je Opština Nikšić, a u okviru Programa podrške razvoju kulture.




Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *